Rođenje: 17. kolovoza 1957.
Alenovo odrastanje u Bihaću
Alen Islamović je rođen 17.08.1957 godine u malom mjestu Sokolac, 4 km od centra grada Bihaća.
Kao klinac sa dvije i pol godine on i njegova porodica preselili su se u Bihać, točnije u Prisjeku ili mjesnu zajednicu Jezero Privilica ili tad u ulicu Petra Kočića ,danas 502 Viteške brigade. Njegov otac je dobio posao kao nadzornik nad poljoprivrednim dobrom zvanim Ekonomija.
Svoje djetinjstvo Alen je provodio uz rijeku Unu, trčkarajući kroz rajčice, paprike, krastavce, mahune i igrajući se skrivača na velikom poljoprivrednom dobru sa svojim vršnjacima. Prvi dan u prvom razredu osnovne škole za njega je bio šok pa je poslije postrojavanja na igralištu škole pobjegao kući plačući. Strah od učiteljice je bio prevelik.
U osnovnoj školi imao je svoje uspone i padove, prve simpatije, zaljubljivanja, organizirana bježanja sa školskih satova zbog nogometa ili košarke. U to vrijeme gdje je živio poljoprivredno dobro se uništava i otac dobija novi posao u gradskoj bolnici kao vrtlar, a Ekonomija se pretvara u budući sportski centar. Pravi se malonogometno igralište „Poligon”. Tad su bile popularne ljetne radničke sportske igre pa je Alen organizirao sa braćom prodaju sokova i piva na igrama i posao je cvjetao. Danas je to SC Rifat Zolić Gero- Stens.
1972. - 1973.
Alenovo upoznavanje s prvom gitarom i njegova upornost
Ljubav prema muzici otkrio je i srednji brat pa je gramofon u kući urlao po cijeli dan godinama dok je Alen rastao. Nije dugo trebalo da ta bolest pređe i na njega. Tih 70-tih godina u kući se pojavljuje i prva akustična gitara koju stariji brat pokušava savladati no poslije prva dva akorda odustaje jer ga je bol na vrhovima prstiju, koji prave žice da bi uhvatio akord, porazila.
Upornost srednjeg brata koji je pokušao taj isti problem riješiti dovelo je do tog da i Alen to pokuša ali tajno da niko ne zna, jer se gitara držala u ormaru pod ključem. Provaljivanje ormara i uzimanje gitare za Alena je bio veliki doživljaj.
Brat mu je bio ljevak, žice su bile naopako poredane i zvuk je bio užasan, a da bi mu nešto bolje zvučala, služio se čavlićem umjesto trzalicom. Gitara biva izgrebana, što uočava njegov brat. Dolazi do svađe, ali upornost se isplatila te kroz nekoliko dana srednji brat odluči Alena učiti prve akorde. Kuća je bila puna LP ploča tako da se ljubav prema muzici iz dana u dan povećavala. Kad je Alen savladao par pjesama, brat mu je dozvoljavao da gitaru nosi i u školu i na ekskurziju gdje je sa pjesmom “Šošana” zavodio svoje vršnjakinje.
1974.
Osnivanje prvog Alenovog benda
Upisuje se u srednju tekstilnu školu u Bihaću i sa svojim vršnjacima osniva prvi bend “BAG”, koji je uporno vježbao na jedno pojačalo BASSKING. Odluka tko će biti vokalni solista pala je na Alena jer su ostali tako rekli, a ujedno njegov brat je imao najviše ploča, pa bi Alen mogao biti i vokal. Htio je svirati gitaru, ali neko je morao pjevati. Svirke su se pravile u okolici Bihaća, maturalne, plesnjaci subotom u tadašnjem omladinskom klubu u centru grada (pod općinom).
1975.
Alen kao bas gitarista
Zbog raznih promjena u bendu Alen je savladao i bas gitaru u grupi “TNT” i tako postao vokalist i bas gitarist 1975. godine. Najveće kaljenje kao vokalni solist imao je u periodu 1976. – 1978. gdje je pjevao na velikim zabavama sa starijim i najpopularnijim bendom u Bihaću, grupa” BIVIS “. To su bile svirke subotom za srednjoškolce gdje ih je dolazilo oko tisuću.
1978. - 1980.
Alen odslužuje vojni rok u JNA
Kraj 1978. godine dočekuje u vojsci i poslije izlaska iz nje 1980. ponovo okuplja svoju grupu BAG. Pravi zabave s njima i pobjeđuje po gitarijadama u Drvaru, Prijedoru, Bosanskom Petrovcu i Banjaluci. Na par koncerata svira kao predgrupa Divljim Jagodama sa svojim bendom. Te iste godine “Divlje Jagode” zbog nekih članova koji su bili u vojsci pokušavaju se okupiti i promijeniti mjesto boravka.
1979.
Početak suradnje s grupom "Divlje Jagode"
Pobijedila je ljubav prema muzici. Roditelji nisu ni htijeli čuti za tu odluku ali tu je bio brat, njegova podrška, njegov čuvar koji ga je štitio. Sarajevo grad snova. Prvi put se sreće sa poznatim ličnostima estrade na mjestima gdje su se okupljali: Parkuša, Oloman, Skenderija. Nova postava Jagoda, bubnjar Nasko i Alen su pomladili bend i trebalo je isfurati novi imidž benda.
1980.
"Jagode" novim zvukom najavljuju preokret
Album “Stakleni hotel” koji je izdao Diskoton Sarajevo sniman je u Beogradu 1980. Hit “Autostop” je vratio Jagode u život. Mnogo gaža i tezgi se otvorilo po Slavoniji, Vojvodini, Dalmaciji, Istri, Makedoniji i Bosni. 1982. godina je bila prekretnica Jagoda poslije odrađenih 200 nastupa. Novi zvuk se pojavio u svijetu – AC/DC. Jagode žele promjenu. Alen je na nastupima volio otpjevati neku pjesmu AC/DC-a. To bi zazvučalo dobro i rodila se ideja da se s tim nešto napravi.
1982.
Alen kao frontmen vodi bend ka visinama Yugo rocka
1982. godine Jagode se sele u Bihać dalje od medija i kuju plan osvajanja Yu tržišta i pripremaju novi album sa sličnim AC/DC zvukom. U Alenu se otkriva i talent za pisanje tekstova te nastaju najveći hitovi “Motori”, “Šejla”, “Nasmiješi se”. On preuzima ulogu frontmena i vodi bend u visine tadašnjeg Jugo roka.
Album “Motori” se prodaje u 400.000 primjeraka, bend pravi velike Yu turneje koje su bile rasprodane od Makedonije do Slovenije. Redaju se albumi “Čarobnjaci”, “Vatra” i stvoreni su novi idoli te generacije. Odličan image, više zapadnjački nego Yugo.
1983.
Alen Rock-pjevač godine uz Divlje Jagode kao najbolju Rock grupu
Klinke luduju za ljepotanima sa Une. Energija koju su imali na bini do tad nikad nije viđena na ovim prostorima. Tih godina Jagode postaju atrakcija. Osvajaju titulu najbolje Rock-grupe, uz gitaristu godine i Alena kao Rock-pjevača godine.
Na turneji i promociji albuma “Čarobnjaci” 1984. godine, Alen tajno dobiva poziv Bijelog dugmeta da im se priključi na novom projektu. Pet do šest dana je Alen sam odlučivao. Jagode su imale predugovor za odlazak u London i osvajanje Zapada pa je Alen Bregovića i kompaniju glatko odbio jer je više vjerovao u ono što je radio s Jagodama.
1985.
Divlje Jagode u osvajanju Zapada
1985. godine Jagode potpisuju ugovor sa kućom u Londonu i odlaze snimati album za zapadno tržište. Odsvirali su legendarni koncert u Marky klubu, gdje su svirali The Beatlesi, Led Zeppellin, The Who, Rolling Stones. Legendarni Londonski klub je bio svjetska atrakcija. Tko je tu svirao je postao svjetska zvijezda.
Aleksandar Meržek pomaže Jagodama oko tekstova na engleskom, a Alen po 12 sati provodi u školi da bi što bolje savladao jezik. No, zbog malo svirki u Engleskoj i financijske situacije Jagode se razilaze. Alen se vraća u Bosnu a neki članovi ostaju u Londonu.
1986.
Alenov dolazak u grupu "BIJELO DUGME"
Prelazak je za medije bio atomska bomba. Dok se u Sarajevu pripremao album „Pljuni i zapjevaj…“, novinari su trčali oko studija da bi nešto otkrili, ali sve je bilo upakovano u do sad najveći projekt Bijelog Dugmeta.
Novine su pisale tad o najvećem transferu u rock n rolu. Najzad i taj bend dobija frontmena, koji je sa sobom dovukao 800.000 curica.
1986.
Bijelo dugme osvaja srca Jugoslavije
Projekt “kako prodati milijun ploča”. San BIJELOG DUGMETA se počeo ostvarivati. Novinari su čekali na svoj red da bi dobili razgovor od nekoga iz banda. HAJDEMO U PLANINE, hit je koji su pjevušili i stari i mladi. Dok se album snimao, atmosfera u bandu je bila fantastična.
1987.
Bijelo Dugme ruši sve rekorde u broju turneja
Turneja prepuna. Band je vidjelo oko 2.500.000 ljudi na neprekidnoj turneji od 6 mjeseci sa 150 koncerata. Album se prodao u 800.000 primjeraka i srušio sve rekorde Dugmeta.
1987.
Alen ulaže zaradu u posao
Alen od zarade sa Dugmetom 1987. kupuje kafić u Bihaću i rješava sebi egzistenciju. 1988. godine izlazi live album sa turneje Mramor, kamen i željezo (dupli), koji je sniman dva dana u Zagrebu.
1987.
Kraj svirke s grupom "BIJELO DUGME"
Dva koncerta po 14.000 posjetitelja. Sarajevo Zetra 25.000. Beograd Sajmište 30.000.
Znala su se raditi i dva koncerta, jedan u 18 sati a drugi u 21 sat. 1987. godine pravi se pauza i svi su imali slobodne ruke za baviti se čime žele. Kada je došao trenutak za rastanak s Bijelim Dugmetom i zatvaranjem ludog poglavlja života, okrenuo se mirnom životu sa manje buke i galame.
1989.
Početak samostalne Alenove karijere
Aferu o izlazku iz benda podnio je stojećki. Vrtjela mu se i ideja da više nikad ne stane na binu niti što snimi. Vidio je da bendu kola iz političkih razloga idu nizbrdo pa je bolje povući se sa vrha nego sa dna. Svoj prvi solo projekt “Haj nek se čuje čuje” izdaje krajem 1989. i kreće šefovati sam sebi.
1990.
Alen tražen u svim diskotekama širom Jugoslavije
Alen se upušta u autorski rad. Piše tekstove i pravi nove pjesme. Najslušanija pjesma postaje “Haj nek se čuje, čuje” koja Alenu otvara vrata solo karijere. Alen sastavlja svoj bend sa kojima te godine pravi 20-ak koncerata. Diskoteke su tada bile u modi, pa su mnogi vlasnici više željeli Alena samog kao gosta u svojim prostorima. Album je sniman u ROCOCO studiju u Bošnjacima.
1990.
Alen otvara diskoteku u rodnom Bihaću
Nikad nije imao afere iza sebe jer je tako bio odgojen. Volio je ono što radi i na bini je bio profesionalan sa svim bendovima s kojima je radio. Njegov glas je ostao u sjećanju mnogim generacijama i dan danas. U Bihaću 1990. otvara diskoteku Holivud gdje mu gostuju mnoge ličnosti sa estrade pa se tih godina posvećuje biznisu.
1992.- 1994.
Ratne godine i podrška svom narodu
Krajem 1992. ratne godine u Bihaću i Bosni i Hercegovini izlazi iz opkoljenog grada i priključuje se estradi Bosanaca u dijaspori i izdaje album “Gdje je moj rođeni brat”. Putujući po svijetu i svirajući izbjeglicama otkriva patnje svog naroda i piše pjesme. Uradio je na hiljade humanitarnih koncerata za Bosnu i Hercegovinu.
1994.
Alen Islamović najslušaniji pjevač godine
Sljedeći album “Bauštelac” dovodi ga u dijaspori do najslušanijeg pjevača 1994. godine. Da bi zaokružio svoj rad od 1980. pa do 1994., okuplja bend i snima u dijaspori live album “Live eurotour 95./96.” na kojem se nalaze najljepše pjesme koje je pjevao sa Jagodama i Dugmetom i sa svojih projekata. U to vrijeme je bilo teško objaviti u medijima izlazak nekog albuma pa se Alen više usmjerio na gostovanja po svijetu.
1997.
Alen Islamović otvara vlastiti studio
1997. oprema studio za svoje potrebe i snima album “Samo nebo zna”. 1998. prvi put dobija poziv iz SAD-a gdje radi dva mjeseca nastupe koje organiziraju iseljenici iz Bosne i Hercegovine. 2000. odlazi i u Australiju gdje njegovi nastupi prolaze zapaženo. Svih ovih godina Alen je proputovao pola svijeta, vidio dosta različitih kultura i ideja se rodila. Raditi album “Istok zapad sjever jug”. Prikuplja pjesme drugih autora, dograđuje svoje i ispravlja, te pokušava različita mišljenja spojiti u pjesmu.
2002.
Alenov početak s novom grupom
2002. godine pokrenulo se osnivanje benda 4 ASA:
bubanj – Slavko Pintarić Pišta,
bas gitara – Vlado Kalember,
ritam gitara – Alen Islamović,
solo gitara – Jurica Pađen,
klavijature – Rajko Dujmić.
2003. - 2005.
Alen i band nastupaju na otocima i duž obale
Bend u siječnju 2003. ulazi u garažu i počinje žestoko vježbati. Svatko od članova je izvodio najveće hitove svoje karijere. Prvi koncert je bio u Zagrebu, u maloj dvorani Doma sportova. O reakciji posjetitelja ovisila je budućnost benda. Srećom, reakcija je bila izvrsna!
Te godine organizira se prekrasna turneja Večernjeg lista sa brodom. Od luke do luke, tijekom nekih trideset koncerata, 4 asa vidjelo je preko pola milijuna turista, što na obali, a što po otocima. Na toj turneji promovirali su i svoj dupli live cd sa zagrebačkog koncerta.
2007.
kad bi bio bijelo dugme
2007. godine Alen dolazi na ideju da organizira svjetsku turneju s bivšim pjevačima Bijelog dugmeta, Željkom Bebekom i Mladenom Vojičićem zvanim “Tifa”. Turneja se rasprodala po cijelom svijetu i trajala je oko 18 mjeseci sa nekih 40-ak velikih koncerata.
2016. -
U posljednje vrijeme
Alen najviše vremena provodi u rodnom Bihaću na svojoj plantaži lješnjaka gdje je posađeno preko 2000 komada mlade ljeske na površini preko 25 000 metara četvornih. Osim lješnjaka, farma “Islamović” proizvodi i rakiju od najkvalitetnijih jabuka sa obala rijeke Une pa se uvijek može nazdraviti!
